Skip to main content

13. Tjedan

  • Lekcija: Nizovi i redovi funkcija, Taylorovi redovi i njihove primjene

1. Niz funkcija

1.1. Definicija niza funkcija

Neka je dana obitelj funkcija {fn}\{f_n\}, gdje svaka funkcija fnf_n djeluje na nekom skupu (najčešće podskupu realnih brojeva) i ima realne vrijednosti:

fn:DR,nN.f_n: D \to \mathbb{R}, \quad n \in \mathbb{N}.

Niz funkcija (fn)(f_n) je tada funkcijski niz u kojemu promatramo kako se fn(x)f_n(x) mijenja s porastom nn.

1.2. Uniformna i točkasta konvergencija niza funkcija

  • Točkasta konvergencija: Kažemo da niz (fn)(f_n) točkasto konvergira prema funkciji ff na skupu DD ako za svaku točku xDx \in D vrijedi

    limnfn(x)=f(x).\lim_{n \to \infty} f_n(x) = f(x).

    To znači da se za svaki fiksni xx vrijedi “obična” (točkasta) konvergencija niza realnih brojeva (fn(x))(f_n(x)).

  • Uniformna konvergencija: Niz (fn)(f_n) uniformno konvergira prema ff na skupu DD ako

    ε>0,NN:nN,xD,fn(x)f(x)<ε.\forall \varepsilon > 0, \quad \exists N \in \mathbb{N}: \quad \forall n \ge N, \quad \forall x \in D,\quad |f_n(x) - f(x)| < \varepsilon.

    Uniformna konvergencija znači da se “brzina” konvergencije ne ovisi o konkretnom xx u skupu DD; postoji jedan indeks NN zajednički za sve točke.

1.3. Primjeri nizova funkcija i analiza konvergencije

  1. Primjer (točkasta, ne i uniformna):

    fn(x)=xnna [0,1].f_n(x) = x^n \quad \text{na } [0,1].

    Točkasto konvergira prema funkciji

    f(x)={0,0x<1,1,x=1.f(x) = \begin{cases} 0, & 0 \le x < 1,\\ 1, & x=1. \end{cases}

    Ipak, ne konvergira uniformno jer se ne može naći jedinstven NN koji za sve x[0,1) x \in [0,1) istodobno osigurava xnf(x)<ε|x^n - f(x)| < \varepsilon kada xx bude veoma blizu 1.

  2. Primjer (uniformna konvergencija):

    fn(x)=x1+nx2,xR.f_n(x) = \frac{x}{1+n x^2}, \quad x \in \mathbb{R}.

    Kako nn \to \infty, fn(x)0f_n(x) \to 0 za sve xx. Također,

    supxRx1+nx2supxRxnx21n0,\sup_{x \in \mathbb{R}} \left| \frac{x}{1+nx^2} \right| \le \sup_{x \in \mathbb{R}} \frac{|x|}{nx^2} \sim \frac{1}{\sqrt{n}} \to 0,

    pa je konvergencija uniformna i prema funkciji f(x)=0f(x) = 0.

1.4. Teorem o granici niza funkcija

Ako niz (fn)(f_n) uniformno konvergira prema ff i svaki fnf_n je neprekidna funkcija na zatvorenom intervalu (ili kompaktom) DD, tada je i funkcija ff neprekidna na DD. Ovo je važan rezultat koji ne vrijedi samo za točkastu konvergenciju.


2. Red funkcija

2.1. Definicija reda funkcija

Red funkcija je beskonačna suma funkcija:

n=1fn(x)=f1(x)+f2(x)+f3(x)+\sum_{n=1}^\infty f_n(x) = f_1(x) + f_2(x) + f_3(x) + \dots

Za svako xx, ovo je ujedno i red realnih brojeva n=1(fn(x))\sum_{n=1}^\infty (f_n(x)).

2.2. Točkasta i uniformna konvergencija reda funkcija

  • Točkasta konvergencija reda fn(x)\sum f_n(x) znači da za svaki fiksni xx red fn(x)\sum f_n(x) (kao red realnih brojeva) konvergira.
  • Uniformna konvergencija reda znači da je niz parcijalnih suma SN(x)=n=1Nfn(x)S_N(x) = \sum_{n=1}^N f_n(x) uniformno konvergentan kao funkcija od xx.

2.3. Uvjeti za uniformnu konvergenciju reda funkcija (Weierstrassov M-test)

Weierstrassov M-test: Ako postoje realni brojevi MnM_n takvi da

fn(x)Mnza sve xD,|f_n(x)| \le M_n \quad \text{za sve } x \in D,

i ako red n=1Mn\sum_{n=1}^\infty M_n konvergira, tada fn(x)\sum f_n(x) uniformno konvergira na DD.

Primjer: Ako fn(x)=xnn2f_n(x) = \frac{x^n}{n^2} za x1|x|\le 1, tada se može uzeti Mn=1nn2=1n2M_n = \frac{1^n}{n^2} = \frac{1}{n^2}. Znamo da 1n2\sum \frac{1}{n^2} konvergira (Riemannova zeta pri 2), pa slijedi da xnn2\sum \frac{x^n}{n^2} uniformno konvergira na [1,1][-1,1].

2.4. Primjeri konvergentnih redova funkcija

  1. Geometrijski tip: n=0anxnza ax<1.\sum_{n=0}^\infty a^n x^n \quad \text{za } |ax| < 1.
    1. Red funkcija:
    n=1sin(nx)n2,\sum_{n=1}^\infty \frac{\sin(nx)}{n^2}, koji također konvergira (apsolutno) i možemo primijeniti M-test s sin(nx)n21n2\left|\frac{\sin(nx)}{n^2}\right| \le \frac{1}{n^2}.

3. Red potencija i radijus konvergencije

3.1. Definicija reda potencija n=0anxn\sum_{n=0}^\infty a_n x^n

Red potencija je red oblika

n=0anxn,\sum_{n=0}^\infty a_n x^n,

gdje su ana_n realni (ili kompleksni) koeficijenti, a xx je promjenjiva. To je osnovni tip funkcijske serije koje se često javljaju u analizi funkcija.

3.2. Radijus konvergencije: definicija i računanje

Radijus konvergencije RR kaže za koje vrijednosti xx (u apsolutnom smislu) red konvergira. Formalno:

  • Cauchyjev korijenski kriterij:

    lim supnann=1R.\limsup_{n \to \infty} \sqrt[n]{|a_n|} = \frac{1}{R}.

    Ako je ta lim sup\limsup jednaka 0, kažemo da je R=R=\infty. Ako je beskonačna, R=0R=0.

  • D’Alembertov omjerni kriterij: Ako postoji granica

    limnan+1an=L,\lim_{n \to \infty} \left| \frac{a_{n+1}}{a_n} \right| = L,

    tada je R=1LR = \frac{1}{L}.

3.3. Abelov teorem o konvergenciji reda potencija

Abelov teorem kaže da ako red potencija n=0anxn\sum_{n=0}^\infty a_n x^n konvergira za x<R|x|<R i još postoji neka granica u otvorenom intervalu, onda se može proučiti i ponašanje na x=R|x|=R. Precizno, Abelov teorem daje nastavak konvergencije i spone s uniformnom konvergencijom na djelomično zatvorenom intervalu.

3.4. Primjeri redova potencija i izračun radijusa konvergencije

  1. Geometrijski red: n=0xnima R=1.\sum_{n=0}^\infty x^n \quad \text{ima } R = 1.
  2. Red xnn\sum \frac{x^n}{n}: Omjerni kriterij ili korijenski kriterij pokazuje da je R=1R=1.
  3. Eksponencijalni tip: n=0xnn!ima R=.\sum_{n=0}^\infty \frac{x^n}{n!} \quad \text{ima } R = \infty.

4. Deriviranje reda funkcija

4.1. Pravila za deriviranje reda funkcija

Ako fn(x)\sum f_n(x) uniformno konvergira na intervalu i ako su svaka fnf_n diferencijabilna, uz dodatne uvjete da fn(x)\sum f_n'(x) također uniformno konvergira, tada možemo derivirati član po član:

ddx(n=1fn(x))=n=1fn(x).\frac{d}{dx} \Bigl(\sum_{n=1}^\infty f_n(x)\Bigr) = \sum_{n=1}^\infty f_n'(x).

4.2. Uniformna konvergencija i deriviranje

Bitno je naglasiti da nam je za permantni prijenos deriviranja unutar beskonačne sume nužna uniformna konvergencija. U suprotnom, derivacija “član po član” ne mora dati korektan rezultat.

4.3. Derivacija reda potencija

Za red potencija

n=0anxn,\sum_{n=0}^\infty a_n x^n,

unutar radijusa konvergencije možemo derivirati član po član:

ddx(n=0anxn)=n=1nanxn1.\frac{d}{dx} \Bigl(\sum_{n=0}^\infty a_n x^n\Bigr) = \sum_{n=1}^\infty n a_n x^{\,n-1}.

Dobivamo novi red potencija n=1nanxn1\sum_{n=1}^\infty n a_n x^{n-1}, čiji je radijus konvergencije isti kao i izvornom (ili vrlo sličan, uz neke suptilnosti na rubu intervala).

4.4. Primjeri derivacije redova funkcija

  1. Geometrijski:

    n=0xn=11x,x<1.\sum_{n=0}^\infty x^n = \frac{1}{1-x}, \quad |x|<1.

    Derivacija:

    ddx(11x)=1(1x)2,\frac{d}{dx} \left(\frac{1}{1-x}\right) = \frac{1}{(1-x)^2},

    a s druge strane:

    n=1nxn1=1+2x+3x2+\sum_{n=1}^\infty n x^{n-1} = 1 + 2x + 3x^2 + \dots

    i to se podudara s 1(1x)2\frac{1}{(1-x)^2} za x<1|x|<1.

  2. Eksponencijalna funkcija:

    ex=n=0xnn!,ddxex=ex.e^x = \sum_{n=0}^\infty \frac{x^n}{n!}, \quad \frac{d}{dx} e^x = e^x.

    Derivacija člana xnn!\frac{x^n}{n!} daje nxn1n!=xn1(n1)!\frac{n x^{n-1}}{n!} = \frac{x^{n-1}}{(n-1)!}, što je opet ista struktura reda.


5. Taylorov red i primjene

5.1. Definicija Taylorovog reda

Taylorov red funkcije ff oko točke x=ax=a:

f(x)=n=0f(n)(a)n!(xa)n.f(x) = \sum_{n=0}^\infty \frac{f^{(n)}(a)}{n!} (x-a)^n.

Podrazumijeva se da je ff dovoljno puta derivabilna u okolini točke aa.

5.2. Maclaurinov red kao poseban slučaj Taylorovog reda

Poseban slučaj Taylorova reda za a=0a=0 naziva se Maclaurinov red:

f(x)=n=0f(n)(0)n!xn.f(x) = \sum_{n=0}^\infty \frac{f^{(n)}(0)}{n!} x^n.

Klasični primjeri:

  • ex=n=0xnn!e^x = \sum_{n=0}^\infty \frac{x^n}{n!},
  • sinx=n=0(1)nx2n+1(2n+1)!\sin x = \sum_{n=0}^\infty (-1)^n \frac{x^{2n+1}}{(2n+1)!},
  • cosx=n=0(1)nx2n(2n)!\cos x = \sum_{n=0}^\infty (-1)^n \frac{x^{2n}}{(2n)!}.

5.3. Radijus i interval konvergencije Taylorovog reda

Taylorov red je također red potencija, pa ima radijus konvergencije RR. On često ovisi o singularitetima funkcije ff u kompleksnoj ravnini (ako promatramo kompleksno proširenje). U realnom slučaju, interval konvergencije bit će (aR,a+R)(a-R, a+R) (možda šire ili uže na krajevima).

5.4. Primjene Taylorovog reda

  • Aproksimacija funkcija:
    f(x)n=0Nf(n)(a)n!(xa)n.f(x) \approx \sum_{n=0}^N \frac{f^{(n)}(a)}{n!} (x-a)^n.

  • Analiza pogreške aproksimacije (Lagrangeov oblik ostatka):

    RN(x)=f(N+1)(ξ)(N+1)!(xa)N+1R_N(x) = \frac{f^{(N+1)}(\xi)}{(N+1)!} (x-a)^{N+1}

    za neku točku ξ\xi između aa i xx.

5.5. Primjeri Taylorovih redova

  1. Eksponencijalna funkcija: ex=n=0xnn!e^x = \sum_{n=0}^\infty \frac{x^n}{n!}.
  2. Trigonometrijske funkcije:
    • sinx=n=0(1)nx2n+1(2n+1)!\sin x = \sum_{n=0}^\infty (-1)^n \frac{x^{2n+1}}{(2n+1)!}.
    • cosx=n=0(1)nx2n(2n)!\cos x = \sum_{n=0}^\infty (-1)^n \frac{x^{2n}}{(2n)!}.
  3. Logaritamska funkcija (okolina 1): lnx=n=1(1)n+1(x1)nn,x1<1.\ln x = \sum_{n=1}^\infty (-1)^{n+1} \frac{(x-1)^n}{n}, \quad |x-1| < 1.

6. Primjena redova u analizi i znanosti

6.1. Redovi u matematičkoj analizi (Fourierov red)

Fourierov red razvija periodičke funkcije f(x)f(x) u beskonačnu sumu sinusnih i kosinusnih funkcija. Koristan je za rješavanje parcijalnih diferencijalnih jednadžbi, analizu signala i mnoge inženjerske probleme.

6.2. Numeričke metode zasnovane na redovima (aproksimacije i rješavanje jednadžbi)

  • Numeričko računanje transcendentalnih funkcija (npr. exe^x, sinx\sin x) često se svodi na sumiranje njihovih Taylorovih (Maclaurinovih) redova.
  • Iterativne metode (npr. Newton-Raphson) mogu se analizirati i promatrati lokalno pomoću Taylorova reda.

6.3. Fizikalni modeli s redovima potencija

U fizici, jednadžbe gibanja, valne jednadžbe i druge često se rješavaju putem serijskih rješenja (npr. u teoriji perturbacija, kvantnoj mehanici i astrofizici). Redovi potencija mogu prikladno opisivati fizikalne veličine blizu ravnoteže ili malih parametara.


7. Zaključak

7.1. Povezanost između nizova funkcija, redova funkcija i redova potencija

  • Niz funkcija može konvergirati točkasto ili uniformno.
  • Red funkcija je zapravo beskonačna zbroj niza funkcija; govorimo o točkastoj i uniformnoj konvergenciji reda.
  • Red potencija je poseban (i vrlo važan) slučaj reda funkcija, s naglaskom na radijus konvergencije.

7.2. Praktična važnost Taylorovog reda i njegovih primjena

Taylorov red ključno služi u:

  • Aproksimaciji funkcija oko točke,
  • Analizi pogreške i numeričkoj točnosti,
  • Razumijevanju ponašanja funkcija i pronalaženju rješenja za jednadžbe.

7.3. Pregled ključnih metoda i rezultata za analizu redova

  • Točkasta vs. uniformna konvergencija
  • Weierstrassov M-test za uniformnu konvergenciju
  • Radijus konvergencije za redove potencija (korijenski, omjerni kriterij)
  • Derivacija (i integracija) redova potencija unutar radijusa konvergencije
  • Taylorov i Maclaurinov red za aproksimaciju funkcija.